Hematologija

Hematološki maligniteti (karcinomi krvi) peti su najčešći uzrok smrti usljed karcinoma u svijetu.1 Nastaju malignom transformacijom i nekontrolisanom diobom ćelija hematopoetskog i limfnog sistema, a najčešće zahvataju krv, koštanu srž i limfne čvorove. Tri najčešća tipa hematoloških maligniteta su limfomi, leukemije i mijelom.

Limfomi su maligne bolesti limfocita – vrste leukocita, bijelih krvnih ćelija. Najčešći su oblici hematoloških maligniteta, koji se svake godine dijagnostikuju kod više od 500 000 ljudi u svijetu.1 Dijele se u dvije osnovne kategorije: Hodgkinov limfom i Ne-Hodgkinove limfome (NHL).2

NHL su češći oblici limfoma, a zavisno od brzine rasta i napredovanja maligne bolesti, dijele se na indolentne (spororastuće) i agresivne (brzorastuće) NHL.

Folikularni limfom (FL) najčešći je indolentni oblik NHL, dok je difuzni limfom velikih B‑ćelija (DLBCL) najčešći agresivni oblik.3

Iako znakovi i simptomi limfoma – uključujući neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, povišenu tjelesnu temperaturu i noćno znojenje – mogu biti jednaki u svim kategorijama, pristupi njezi i liječenju pacijenata razlikuju se kod različitih oblika limfoma. Da biste saznali više o limfomima.

Leukemije su maligne bolesti koje započinju u koštanoj srži (sunđerasto tkivo koje ispunjava šupljine kostiju i u kojem nastaju krvne ćelije) i dovode do povećanja broja abnormalnih bijelih krvnih ćelija. Svake godine se kod više od 400 000 ljudi u svijetu dijagnostikuje neka vrsta leukemije.1

Prema brzini razvoja simptoma i napredovanju bolesti, leukemije se dijele na akutne, koje napreduju brzo i zahtijevaju trenutno liječenje, i hronične, koje napreduju sporije. Prema zahvaćenoj krvnoj lozi, dijele se na limfocitne i mijelocitne.

Četiri osnovne vrste leukemija jesu akutna limfocitna leukemija (ALL), hronična limfocitna leukemija (HLL), akutna mijelocitna leukemija (AML) i hronična mijelocitna leukemija (HML).

Znakovi i simptomi kod oboljelih razlikuju se u zavisnosti od vrste leukemije, a mogu uključivati (uz ostalo) povišenu tjelesnu temperaturu, dugotrajan umor ili slabost, gubitak tjelesne mase i česte infekcije.4

Liječenje pacijenata oboljelih od leukemije i prognoze u vezi sa izlječenjem zavise od vrste zahvaćenih krvnih ćelija i brzine napredovanja bolesti.5

Mijelom, koji se svake godine dijagnostikuje kod više od 150 000 ljudi u svijetu1, maligno je oboljenje plazma ćelija, koje su posebna vrsta limfocita. S obzirom na to da plazma ćelije nastaju u cijelom organizmu, i mijelom se može javiti na više mjesta u organizmu, pa se naziva i multipli mijelom.6

Osobe s mijelomom mogu imati veoma različite simptome, kao što su bol u kostima, česte infekcije, anemija, utrnulost ili trnci i slabost7, a na liječenje reaguju na veoma različite načine8. Zbog toga se mijelom smatra relapsno‑remitirajućim malignim oboljenjem, što znači da postoje razdoblja kada pacijent pokazuje simptome aktivnosti bolesti (relapse) i potrebno mu je aktivno liječenje, ali i periodi kada pacijent ne pokazuje znakove bolesti, pa se smatra da je u remisiji.9

Roche i hematološki maligniteti

Već više od dvadeset godina razvijamo ljekove koji mijenjaju definiciju liječenja hematoloških maligniteta. I dalje predano radimo na pronalaženju inovativnih mogućnosti liječenja za osobe oboljele od hematoloških oboljenja, sprovodeći istraživanja mnogih ciljanih molekula i njihovih kombinacija u svim linijama liječenja.