Stadijimi karcinoma pluća

Odluku o izboru najbolje terapije za svakog pacijenta pojedinačno ljekar donosi na osnovu više faktora, među kojima su tip tumora (SCLC/NSCLC) i stadijum bolesti. Stadijum bolesti se određuje prema TNM kriterijumima (T – veličina primarnog tumora, N – raširenost bolesti u regionalne limfne čvorove i M – prisustvo udaljenih metastaza). Da bi ljekar tačno svrstao bolest u određeni stadijum, često je neophodno uraditi biopsiju limfnih čvorova i eventualnih udaljenih metastaza.

Ipak, prije određivanja TNM statusa, ljekari moraju tačno odrediti patohistološke karakteristike tumora.

Baš kao i pacijenti, svaki tumor ima različite osobine, i klinički tok bolesti je gotovo uvijek drugačiji. Budućnost medicine leži upravo u personalizovanoj medicini, tj. individualnom pristupu svakom pacijentu i njegovom oboljenju, od dijagnostike do liječenja. Nažalost, velika većina bolnica i zdravstvenih sistema u svijetu nije u mogućnosti da primijeni principe personalizovane medicine, pa ljekari pribjegavaju svrstavanju pacijenata i njihovih karcinoma u određenje podgrupe/tipove, na osnovu kojih pružaju najbolju moguću njegu.

Kada govorimo o plućima, pored određivanja da li je tumorska masa benigna ili maligna, ljekari, na osnovu veličine ćelija karcinoma, određuju da li je riječ o sitnoćelijskom karcinomu pluća (engl. SCLC) ili o (ne)sitnoćelijskom karcinomu pluća (NSCLC). Ova klasifikacija je veoma važna zato što može dati puno podataka o toku bolesti i prognozama ishoda.

NSCLC se javlja u 85% slučajeva1, i najčešće se javlja kod muškaraca iza četrdesete godine, i to kod pušača2. U poređenju sa SCLC-om, tok bolesti je nešto blaži i sporiji, pa su izgledi za ranu dijagnozu i izlječenje, iako mali, znatno bolji.

SCLC se javlja znatno rjeđe (15% slučajeva), ali je značajno agresivniji od NSCLC-a. Karakteriše ga brz rast i rano metastatsko širenje u udaljene djelove tijela, pa je rana detekcija i liječenje gotovo nemoguće. Razliku između NSCLC-a i SCLC-a ljekari mogu napraviti tek nakon mikroskopskog pregleda uzorka biopsije tumorske mase.

Od veličine tumorske mase zavisi:

  • da li je operativni tretman moguć, i ako jeste, koliko se tkiva minimalno mora ukloniti,

  • da li je neophodno kombinovati više tretmanskih metoda, i kojih,

  • koje neželjene efekte možemo očekivati u tretmanu tog karcinoma.

Takođe, lokacija tumorske mase u plućima je veoma važna, tj. podatak da li je bolest ograničena na jedan lobus ili se proširila po cijelom plućnom krilu.

Pored veličine tumora, ljekare zanima da li se bolest proširila u limfne čvorove, kao i da li je došlo do širenja metastaza u udaljene djelove tijela. Ipak, odabir terapije ne zavisi samo od karakteristika tumora već i od starosne dobi pacijenta i njegovog ukupnog zdravstvenog stanja.

Iz tog razloga ljekari, pored ispitivanja karcinoma i njegovih karakteristika, ispituju i funkciju bubrega, jetre, sposobnost tijela da stvara nove krvne ćelije, koagulaciju krvi i sl. Veoma su važne i pretrage koje ispituju funkciju srca i pluća. Određivanjem funkcionalnog kapaciteta pluća ljekari mogu planirati ili isključiti operativni tretman kao opciju.

Određivanje stadijuma mikrocelularnog karcinoma pluća vrši se prema VALG (engl. The Veterans Administration Lung Study Group) kriterijumima. Razlikujemo dva stadijuma:

  • Ograničeni stadijum – karcinom je ograničen na jedno plućno krilo ili manji prostor,

  • Uznapredovali stadijum – karcinom se proširio na drugo plućno krilo, u okolne limfne čvorove i/ili na udaljene organe.

VALG kriterijumi su prisutni već duže vrijeme i često se koriste među ljekarima i u kliničkim istraživanjima. Ipak, tokom posljednjih nekoliko godina, sa razvijanjem tretmanskih metoda, javila se potreba za detaljnijim opisom SCLC-a. Tako, prema preporukama IASLC-a (engl. The International Association of the Study of Lung Cancer), od 2011. godine u primjeni je TNM sistem klasifikacije i za SCLC.

U evaluaciji NSCLC-a ljekari koriste TNM kriterijume. TNM klasifikacija govori o karcinomu sljedeće:

  • T (tumor) – govori o veličini i raširenosti primarne tumorske mase,

  • N (lat. nodus, limfni čvorovi) – prisustvo ili odsustvo i lokacija metastaza u limfnim čvorovima,

  • M (metastaze) – prisustvo ili odsustvo udaljenih metastaza.

Ljekarima, posebno onkološkim hirurzima, TNM klasifikacija je od velikog značaja, zato što im pomaže da se odluče za najbolji mogući tretman za svakog pacijenta, te da izbjegnu komplikovane i opasne operativne zahvate ukoliko neće imati benefit za pacijenta. 

Reference

  1. Bešlija, S. (2014). Medicinska Internistička Onkologija. 1st ed. Sarajevo: Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

Hoffmann-La Roche Ltd Representative Office Podgorica Cetinjska 11, The Capital Plaza 81000 Podgorica, Montenegro

KontaktU svijetulinkedinfacebooktwitterinstagramyoutubeO namaTerapijska područjaIstorijaPričeKarijereIzjava o zaštiti privatnostiPravna izjava