Šta su kliničke studije

Šta su kliničke studije?

Kliničke studije su medicinska istraživanja u koja su uključeni ljudi. Naravno, novi ljekovi se prvo detaljno ispituju u laboratorijama. Ukoliko laboratorijska ispitivanja daju dobre rezultate, pažljivo se pristupa ispitivanju sigurnosti i efikasnosti tog lijeka kod ljudi kroz kliničke studije.

Cilj kliničkih studija je ispitivanje efikasnosti i sigurnosti novih ljekova. Da li će novi lijek pomoći u izlječenju ili će zaustaviti dalje napredovanje bolesti, da li novi lijek daje bolje rezultate od već postojećih ljekova, da li ima neželjene efekte, koliko i kojeg intenziteta, pitanja su na koja kliničke studije daju odgovore. 1. Bez kliničkih studija ne bi postojalo dovoljno dokaza o efikasnosti i sigurnosti novih ljekova2. Svi ljekovi koji su dostupni na tržištu, u bolnicama i apotekama, morali su proći kroz detaljne kliničke studije prije nego što su ušli u upotrebu. Nova saznanja, stečena u kliničkim studijama, pomažu ljekarima da donesu najbolje odluke za tretmane svojih pacijenata, ali i regulatornim agencijama pri donošenju odluka o odobravanju novih ljekova.

Iako je cilj kliničkih studija da se pronađu novi, bolji ljekovi, ne uspijevaju sve kliničke studije u tome. Jednostavno, nekada novi ljekovi ne daju bolje rezultate od već postojećih ili imaju više neželjenih efekata. Ipak, i ova saznanja pomažu istraživačima i ljekarima u budućim istraživanjima.

Različiti tipovi studija

Kliničke studije su podijeljene u različite faze ispitivanja. Tako imamo faze 1, 2, 3 i 4 ili faze I, II, III i IV (često se brojevi faza označavaju rimskim brojevima).

Faza I

Nakon laboratorijskih ispitivanja, ispitivanje lijeka ulazi u fazu I. U ovoj fazi lijek se testira samo na malom broju ljudi. To mogu biti ili pacijenti koji su probali svaki drugi vid tretmana za svoje oboljenje ili zdravi volonteri. Svi ispitanici u fazi I primaju male doze lijeka, bez upoređivanja sa drugim ljekovima.

Faza I kliničke studije uglavnom daje odgovore na pitanja o sigurnosti lijeka, poput: koje su doze lijeka sigurne za ljudski organizam, da li postoje neželjeni efekti i načini na koje se lijek eliminiše iz organizma i sl. Pored sigurnosnih podataka, u fazi I kliničkih studija možemo dobiti osnovne podatke o efikasnosti lijeka, tj. da li lijek uopšte djeluje onako kako je zamišljeno u laboratorijskim uslovima.

Faza II

Kada novi lijek dođe do faze II, već se dosta zna o njegovom djelovanju na ljudski organizam, pa se može započeti sa uključivanjem većeg broja pacijenata (do 100) u kliničku studiju. U fazi II novi lijek se može ali i ne mora porediti sa postojećim ljekovima.

Cilj faze II kliničke studije jeste da se utvrdi da li je novi lijek dovoljno efikasan i siguran da se ispita na znatno većem broju ispitanika (faza III). U fazi II se dolazi do saznanja o tome kako novi lijek djeluje na oboljenje za koje je namijenjen, kako tretirati neželjene efekte lijeka, kao i detaljno utvrđivanje doza lijeka koje nijesu štetne po pacijente. Iako se može činiti da su podaci dobijeni fazom II studije dovoljni da se novi lijek stavi u upotrebu, zbog malog broja ispitanika uključenih u ovu fazu još uvijek ne možemo sa sigurnošću znati da li je pozitivno djelovanje novog lijeka zaista posljedica tretmana ispitivanim lijekom ili je sve to jedna velika slučajnost.

Faza III

Faze III kliničkih studija predstavljaju ispitivanja na velikom broju pacijenata (više hiljada). U fazi III se ispituje da li je novi lijek efikasniji od već postojećih ljekova koji se koriste za isto oboljenje. Takođe, u fazi III se dobija jasnija slika o profilu neželjenih efekata koje pacijenti mogu imati nakon odobravanja lijeka i puštanja u promet.

Ukoliko se novi lijek pokaže boljim od već postojećih, zbog velikog broja ispitanika uključenih u fazu III, možemo sa sigurnošću reći da nije riječ o slučajnosti, već zaista o pozitivnom dejstvu novog lijeka. Podaci dobijeni iz faze III kliničke studije često su dovoljni regulatornim agencijama da odobre upotrebu novog lijeka.

Faza IV (postmarketinški nadzor)

Faza IV nastupa nakon odobravanja novog lijeka i njegovog dolaska na tržište. U fazi IV studije prikupljaju se dodatne informacije o sigurnosti i efikasnosti lijeka na velikom broju ispitanika. U fazi IV se takođe može ispitivati kako lijek djeluje na ispitanike određenih karakteristika, zatim kako novi lijek djeluje u kombinaciji sa drugim ljekovima, kao i djelovanje lijeka kroz duži vremenski period.

Kako znati da li je kliničko ispitivanje ispravno postavljeno i izbalansirano?

Nijesu samo pozitivni rezultati kliničkih studija dovoljni da bi lijek bio odobren od strane regulatornih agencija. Neophodno je da kliničke studije budu dizajnirane na način koji garantuje da su rezultati tačni i pouzdani. Najčešći načini kojima se postiže tačnost i pouzdanost kliničkih studija su:

 

Randomizacija – Jedan od načina kojima se postiže visoka tačnost i ispravnost studije jeste „randomizacija“ ispitanika. To znači da su ispitanici podijeljeni u dvije (ili više) grupa potpuno nasumično. U nekim studijama jedna od dvije grupe će dobiti novi lijek, dok će druga grupa dobijati već postojeću standardnu terapiju za određeno oboljenje. Ukoliko ne postoji standardna terapija za ispitivano oboljenje, druga grupa može dobiti placebo. Ako postoji više ispitivanih grupa, različite grupe mogu dobijati različite doze ispitivanog lijeka, uz jednu grupu koja dobija postojeću standardnu terapiju ili placebo. Randomizovane grupe ipak nijesu potpuno nasumične, pa se balansiraju u odnosu na dob, pol i druge karakteristike pacijenata. To znači da se terapijske opcije ispituju na sličnim grupama ljudi, što pomaže istraživačima da donesu tačnije zaključke.

Placebo - Placebo predstavlja vid tretmana koji nema „aktivnih sastojaka“ ili bilo koje vrste ljekova u sebi. U zavisnosti od potreba studije, placebo izgleda gotovo identično kao i novi lijek koji se ispituje. Koristi se da se potvrdi da li novi lijek zaista ima terapijski efekat. Treba imati na umu da, iako ispitivanja koja koriste placebo daju pozitivne rezultate, to ne znači da je novi lijek efikasniji u poređenju sa već postojećim standardima u liječenju određenog oboljenja. 

Onemogućavanje uvida (blinding) – Jedna od metoda koje se koriste u povećavanju tačnosti kliničke studije. To znači da pacijent/ispitanik ne zna da li dobija novi lijek koji se ispituje. Ukoliko to ne znaju ni ispitivači/ljekari (do samog kraja studije), onda je riječ o „dvostruko slijepoj studiji“ (engl. double-blind study). Na ovaj način se uklanjaju i eventualne greške koje mogu nastati od strane ispitivača/ljekara uključenih u studiju.

 

 

Ko je uključen u kliničke studije?

Pacijenti (ili nekada zdravi volonteri) – Ključni dio svake kliničke studije upravo su ispitanici koji su uključeni u studiju. Bez njih studije ne bi funkcionisale i novi ljekovi se ne bi mogli razvijati. Odluku o uključenju u kliničku studiju donosi pacijent ili zdravi volonter, nakon konsultacija sa svojim ljekarom. Ispitanici u jednoj studiji moraju donijeti odluku o uključenju bez ikakvog pritiska i mogu napustiti studiju kad žele.

Ljekari specijalisti – brigu o ispitanicima uključenim u kliničke studije vodi ljekar specijalista, npr. u onkološkim studijama – onkolog. Zadatak specijaliste je da pažljivo brine o zdravstvenom stanju ispitanika. To uključuje i pažljivo praćenje rezultata testova i pregleda koje ispitanici obavljaju tokom studije. Ljekari takođe razgovaraju sa ispitivačima i farmaceutskim kućama o svim eventualnim pitanjima i nedoumicama koje se mogu javiti tokom studije.

Medicinske sestre/tehničari – medicinske sestre učestvuju u njezi ispitanika zajedno sa specijalistima, te na taj način čine jedan zdravstveni tim.

Ostale osobe uključene u brigu o ispitanicima – Klinička ispitivanja su često veoma složena i zahtijevaju mnoge pretrage kako bi se na adekvatan način pratio ishod liječenja i stanje ispitanika. Pored zdravstvenog tima koji se direktno brine o ispitanicima, i ostalo osoblje bolnice može doći u direktni (radiološki tehničari, pomoćno osoblje...) ili indirektni (laboratorijski tehničari, radiolozi...) kontakt sa ispitanicima uključenim u studiju.

Ljekar porodične medicine – ljekar porodične medicine u čijem timu je ispitanik treba da bude obaviješten o njegovom uključenju u studiju, ali vjerovatno neće biti upoznat sa svim detaljima studije.

Farmaceutska kompanija – mnogi istraživači i ljekari iz farmaceutske kompanije koji su radili na razvoju novog lijeka pažljivo će pratiti sve informacije i rezultate dobijene od ljekara koji brinu o ispitanicima u studiji.

Šta se dešava prije, tokom i nakon kliničke studije

Prije

Prije uključenja u kliničku studiju svi ispitanici (pacijenti i volonteri) treba da potpišu „Informisani pristanak“. To podrazumijeva da ispitanik sa ljekarom koji će biti zadužen za njega tokom studije obavi razgovor o tome šta je cilj studije u kojoj će učestvovati, koji su potencijalni benefiti i rizici koje novi lijek nosi sa sobom, kao i kako učešće u studiji može uticati na svakodnevni život ispitanika. Nakon što ispitanik jasno shvati sve informacije vezane za studiju, može donijeti odluku o tome da li će biti dio nje.

Da bi učestvovao u kliničkoj studiji, ispitanik takođe mora ispunjavati određene kriterijume, npr.: određeno životno doba, pol, specifično oboljenje (npr. u onkološkim studijama ti kriterijumi mogu biti tip karcinoma, njegova lokacija, metastatska proširenost karcinoma i sl.). To znači da nakon davanja informisanog pristanka, a prije započinjanja tretmana, ispitanik mora proći određene dijagnostičke testove, poput analiza krvi, radiološke dijagnostike, biopsija i sl. Ljekar specijalista koji obavlja informativni razgovor sa ispitanikom takođe će navesti koje pretrage su potrebne za uključenje u studiju.

U toku

Kako i gdje ispitanici primaju lijek zavisi od novog lijeka koji se ispituje i od tipa kliničke studije. Ukoliko je riječ o tableti, ispitanici mogu primati lijek čak i kod kuće. Ipak, češće je riječ o intravenskom ili subkutanom apliciranju lijeka, za koje je potrebno da ispitanici dođu do klinike u kojoj se sprovodi studija. Učešće u kliničkoj studiji zahtijeva česte posjete klinici, tako da ispitanici, prije odluke o učešću u studiji, treba da razmotre kako da usklade posjete klinici sa porodičnim i poslovnim životom.

U toku kliničke studije, nakon početka tretmana, redovni pregledi i testiranja neophodni su da bi istraživači dobili uvid u efikasnost i sigurnost lijeka koji se ispituje. Pored objektivnih testova, ljekari će često obavljati razgovore sa ispitanicima vezano za njihov subjektivni osjećaj, pojavu novih simptoma, ukupno stanje i sl. Pored razgovora, ispitanici treba da ispune ankete sa sličnim pitanjima. Ove dodatne aktivnosti mogu značiti da ispitanici moraju češće posjećivati kliniku nego uobičajeno.

Ipak, ono što možda izgleda kao dodatno opterećenje za ispitanike može se pokazati ključnim u brzom primjećivanju i rješavanju potencijalnih neželjenih efekata koje bi ispitanik mogao dobiti. Takođe, zbog pojačane kontrole, promjene vezane za bolest pacijenata uključenih u studije znatno se brže primjećuju i adresiraju nego što bi to bilo kod pacijenata koji nijesu uključeni u studiju. Takođe, češći kontakt sa zdravstvenim radnicima daje jedinstvenu priliku ispitanicima da postave pitanja vezana za njihovo oboljenje i opcije tretmana.

Nakon

Ukoliko su ispitanici primali novi lijek tokom kliničke studije, neće uvijek biti u mogućnosti da nastave sa novim tretmanom. Ako se novi lijek pokazao dobrim, mora proći određeno vrijeme prije nego što postane dostupan na tržištu (registrovan), i vjerovatno još duže dok uđe u programe refundiranja od strane zavoda zdravstvene zaštite. Trajanje ovog administrativnog procesa različito je od države do države.

Po završetku kliničke studije, rezultati studije su dostupni svim ispitanicima koji žele da znaju. Takođe, rezultati studije će biti objavljeni u stručnim časopisima kako bi bili dostupni široj naučnoj javnosti. Treba imati na umu da rezultati neće biti dostupni odmah po završetku studije, jer je potrebno dosta vremena za analizu i statističku obradu rezultata od strane istraživačkog tima.