Blog piše: dr Nevenka Lukovac Janjić, internista - onkolog na Institutu za onkologiju KCCG



Prevencija bolesti - najlakši put do zdravlja

 

 

 

Drage dame,

Poražavajući su rezultati do kojih smo nedavno došli, a koji su nam pokazali da 44% žena oboljelih od karcinoma dojke  ima strah da otvoreno o tome govori, a 55% njihovih rođaka i prijatelja se neprijatno osjeća kada o tome razgovara. Ovo otvara jedno novo polje koje vodi u neinformisanost, strah od napuštanja, samoće i osjećaja krivice i socijalne izolacije koje samo po sebi kreira jednu lažnu sliku da zdravstveni profesionalci, istraživači i ostalo medicinsko osoblje ne obraća dovoljno pažnje i zanemaruje oboljele pacijentkinje.

Sa druge strane, kao rezultat brzog življenja, potrebe za karijernim napredovanjem, stila života koji obavezuje veliki broj žena da preuzmu sve veći broj socijalnih uloga, mnoge žene, umjesto brige o sebi, u prvi plan stavlja brigu o porodici i karijeri. I dok se fokusiramo na to, lako je dopustiti da zdravlje sklizne sa dnevnog reda.

Stoga, za vas smo, u saradnji sad dr Nevenkom Lukovac Janjić kreirali sadržaj koji vam može pomoći da se jasnije upoznate sa karakteristikama najčešćih poremećaja zdravlja kod žena, uz toplu nadu da ćete razumjeti koliko je vaše zdravlje bitno za sve nas, a koliko je vaša briga o vašem sopstvenom zdravlju najvažniji korak koji možete da uradite za sebe, za nas, za svijet!

 

Sindrom policističnih jajnika (syndrome PCOS)

Jedno je od najčešćih ginekoloških problema, za koji ginekolozi često kažu da je više varijacija u populaciji, nego sama bolest (1/10 žena ima ovaj poremećaj).

Radi se o skupu simptoma i znakova koji se karakteriše povećanim brojem folikula (cisti) u jajnicima, poremećajem menstrualnog ciklusa i povišenom koncentracijom muških polnih hormona u krvi. Sindrom je usko povezan sa neosetljivošću na insulin (insulinskom rezistencijom), zbog čega je kod ovih žena učestalije obolijevanje od šećerne bolesti. Često je udružen i sa povišenom koncentracijom masnoća (holesterola i triglicerida) u krvi. Smatra se da su posljedice  PCOS-a neplodnost, veća učestalost spontanih i prijevremenih porođaja kao i pojava šećerne bolesti u trudnoći.

Nažalost najnovija ispitivanja su pokazala da je ovaj sindrom prepoznat i kao stanje koje značajno opterećuje srce i krvne sudove, a ima i značajan uticaj na psihičko stanje, kao i na kvalitet života, naročito ako se uzme u obzir da se najčešće radi o mladim, reproduktivno sposobnim ženama. Stoga od prvorazrednog značaja je što ranije postaviti dijagnozu PCOS-a.

Simptomi PCOSa su brojni i obuhvataju poremećaje menstrualnog ciklusa u smislu dugotrajnih krvarenja sa periodima izostanka menstruacije, naglašen PMS (premenstrualni sindrom), dermatološke probleme (akne, maljavost), psihičke probleme u obliku depresije, problema sa socijalizacijom, različita oboljenja koja pogađaju srce, zatim gojaznost, povišene masnoće, šećerna bolest, a nerijetko i problemi sa začećem.

Osteoporoza

Osteoporoza je smanjenje gustine kostiju, koja kosti čini slabim i podložnim prelomima.

Čvrstina i zdravlje naših kostiju zavise od toga kako su se one izgradile u djetinjstvu i mladosti. U periodu rasta i razvoja prevashodno su važni  kvalitet ishrane, tj. unos namirnica koje sadrže kalcijum i vitamin D, umjereno sunčanje i redovna fizička aktivost.

Da bi se čvstina kostiju očuvala, neophodno je pridržavati se ovih principa i u odraslom dobu. Kod žena je to posebno važno, jer  se sa menopauzom smanjuje lučenje ženskog polnog hormona estrogena, koji pomaže u regulaciji ugradnje kalcijuma u kosti, pa se povećava rizik od nastanka osteoporoze.

Obično se simptomi osteoporoze javljaju kod žena između 51. i 75. godine života.

Bolest ima spor tok, tako da se u početku ne javljaju tegobe. Kad se gustina kosti smanji toliko da nastane prelom kostiju, javlja se bol u kostima. Prelomi se najčešće dešavaju na kičmenim pršljenovima samo od sebe, ili nakon manjih povreda.

Važno je znati da postoji niz preventivnih strategija koje možemo da koristimo kako bismo spriječili pojavu, ili barem usporili tok bolesti. Osteoporoza se može dijagnostikovati prije nastanaka preloma dvojnom rendgenskok apsorpciometrijom (DXA, engl. dualenergy xray absorpciometry). Ovaj test je bezbolan i siguran i namijenjen ženama s visokim rizikom za osteoporozu.

Liječenje se sprovodi upotrebom vitamina D, promjenom načina života (ciljanom fizičkom aktivnošću, prestanakom pušenja, ne konzumiranjem alkohola) i upotrebom lijekova.

Hashimotov tireoiditis

Tireoiditis je upala štitaste žlijezde, koja dovodi do prolazne pojačanu funkciju – hipertireozu, nakon koje često slijedi prolazna smanjena funkcija - hipotireoza.

Hashimotov tireoiditis (autoimuni tireoiditis) je najčešća vrsta tireoiditisa i najčešći uzrok hipotireoze. Iz nepoznatih razloga tijelo se okreće protiv samoga sebe u autoimunoj reakciji stvarajući antitijela koja napadaju štitastu žlijezdu. Ova vrsta upale štitaste žlijezde je  osam puta češća kod žena nego kod muškaraca.

Hashimotov tireoiditis često počinje bezbolnim povećanjem štitnjače ili osjećajem punoće u vratu. Ljekari naprave pretrage funkcije štitnjače na uzorcima krvi kako bi odredili je li žlijezda normalno funkcioniše, ali i na nalazu antitijela koja napadaju žlijezdu.

Nije raspoloživo nikakvo specifično liječenje. Većina ljudi konačno razvije hipotireozu i mora dobijati nadoknadu tireoidnih hormona.

Rak dojke

Rak dojke je najčešća maligna boleset kod žena. Rak nastaje u mliječnoj žlijezdi, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu, pa u zavisnosti od tkiva koje je zahvaćeno, različite su i vrste karcinoma.

Invazivni rak dojke se najčešće ne razvija odmah, nego mu predhodi  rani oblik raka, takozvani carcinoma in situ, što je odličan teren da se preventivno djeluje, ako se otkrije na vrijeme. Ova vrsta raka  se vidi na mamogramu i tako se može otkriti prije nego što postane dovoljno velik da bi se napipao. Obično je ograničen na određeni dio dojke i može se hirurški u potpunosti odstraniti. Invazivni rak dojke može biti lokaliziran (ograničen na dojku) ili metastatski (proširen u druge dijelove tijela).

Faktori rizika za nastanak raka dojke su brojni i obuhvataju dob (oko 60% raka dojke razvija se kod žena iza 60 godina života), postojanje prethodnog raka dojke, nasljeđe, preuranjena prva menstruacija, kasna menopauza, gojaznost, alkoholizam.

Žena s rakom dojke nema obično nikakvih simptoma. Najčešće prvi simptom bude oteklina koju pacijentkinja sama napipa i koji je drugačiji od okolnog tkiva dojke. Promjene u obje dojke koje žena pipa na istim mjestima kao grudvice obično nijesu rak. Čvršće, jasnije zadebljanje koje se nalazi u jednoj dojci, a u drugoj ne, može biti znak raka.

U uznapredovalijim stadijima može se pojaviti uvlačenje bradavice, koža može biti izmijenjena (npr. kao narandzina kora), na koži se mogu javiti crvenilo, nekada i rane. Iscjedak iz bradavice takođe može biti znak raka dojke, naročito ukoliko je krvav.

Rano otkrivanje bolesti povećava vjerovatnost uspješnog liječenja. Samopregled  omogućava ženi da bilo kakvu sumnjivu promjenu otkrije što ranije I kao takav je jedan od najvažnijih preventivnih postupaka. Žena bi trebalo da ponavlja ovaj postupak svakoga mjeseca u isto vrijeme. Za žene koje i dalje imaju menstruaciju, najbolje je vrijeme 2 do 3 dana nakon prestanka krvarenja, jer je najmanja mogućnost da će dojke tada biti otečene i bolne. Žene nakon menopauze mogu izabrati bilo koji datum u mjesecu.

Mamografija je najbolji način da se rano pronađe rak dojke.

Većina evropskih zemalja na skrining (skrining je masovno pozivanje ciljane populacije bez simptoma na testiranje) poziva žene od 50-69 godina, na dvije godine.

Obavljanje mamografije može smanjiti smrtnost od raka dojke za 25% do 35%. Ukoliko se pronađe promjena koja bi mogla biti rak, ljekar izvodi biopsiju, prilikom koje se hirurški odstranjuje mali komad kvržice te se pregleda pod mikroskopom.

Ultrazvuk je koristan za razlikovanje šupljine (ciste) u dojci i čvrste (solidne) promjene. Ovo je razlikovanje važno jer ciste kod žene koja nema nikakvih simptoma nije potrebno liječiti, dok je za solidne promjene potrebno napraviti biopsiju. Većini žena za to nije potrebno boraviti u bolnici te je obično za zahvat dovoljna lokalna anestezija. Apsolutno je neopravdan  strah da se biopsijom rak može proširiti.

Rak grlića maternice

Od svih karcinoma ženskih polnih organa, rak grlića maternice (cervikalni rak) je najčešći. Obično pogađa žene u dobi između 35 i 55 godina. Rak grlića materice je jedan od rijetkih malignih bolesti kod kojih se zna šta ga izaziva - humani papillomavirus - HPV.

Nema raka grlića materice bez HPV-a, ali ima HPV bez raka kao ishoda. Smatra se da je 80% ljudi tokom života bilo zaraženo ovim virusima, ali ga većina za godinu-dvije izbaci iz organizma bez posledica. Međutim, kad imuni sistem ne uspije da se oslobodi HPV-a, rizik za pojavu bolesti raste. Opasnost od raka grlića maternice povećava se što je žena ranije stupila u seksualne odnose i što je broj polnih partnera bio veći.

Simptomi mogu biti  krvarenja između menstruacija ili krvarenje nakon polnog odnosa, mada žena ne mora osjetiti nikakve simptome sve do kasnih stadijuma bolesti.

Rutinskim ginekološkim pregledom koji podrazumijeva i uzimanje Pap  testa  može se rano otkriti rak grlića maternice. Pap testom, bezbolno, brzo i jeftino možemo otkriti bolest. Ženama se preporučuje da Pap test rade svake godine.

Ako je Pap test pokazao nenormalnost izvodi se kolposkopija (pregled posebnim mikroskopom), a ljekar ako postoji potreba  izvodi biopsiju.

U zemljama, uglavnom razvijenim, u kojima se organizovani skrining programi uspešno primjenjuju već nekoliko decenija, zabilježen je dramatičan pad smrtnosti od raka grlića materice.

Zato, drage dame, u kalendar svojih aktivnosti, pored frizera, kafe sa prijateljicom i shoppinga, upisite i redovne sistematske preglede. Bice vam zahvalni svi oni koji vas vole i kojima je stalo do vas. Što je najvažnije, bićete važni sebi.