U susret Svjetskom danu multiple skleroze (MS), a na osnovu trodecenijskog iskustva u liječenju multiple skleroze želim da podsjetim na osnovne karakteristike i mogućnosti liječenja ovog hroničnog neurološkog oboljenja.

Svjetski dan MS-a se svake godine obilježava 30. maja sa težnjom da se podigne svijest o ovom oboljenju. Tema MS dana od 2020. do 2022. je ostvarivanje konekcija oboljelih između sebe i sa zdravstvenim MS radnicima. Cilj je prevazilaženje izolacije oboljelih i postizanja bolje zdravstvene zaštite.

Još više želim da ukažem da liječeći osobe sa MS-om morate imati na umu da prepisivanje skupe terapije nije obavljen posao.

Ljudi se plaše, ne razumiju šta im se događa i zašto, plaše se kako će se bolest ponašati u budućnosti. Plaše se lijekova koje im nudite, neki se povlače, teško privataju dijagnozu, drugi su spremni da se “uhvate u koštac” i traže liječenje. Ono što je vezivalo i vezuje moje pacijente i mene je razgovor o bolesti ali i o svim njihovim problemima, porodičnim i partnerskim situacijama, finansijskim problemima, problemima zaposlenja. U želji da pomognem koliko i kako je to najbolje moguće na moju inicjativu i upornost uveden je prvi imunomodulatorni lijek (betaferon) na teret Fonda zdravstva još 2003. Krenuli smo zajedno, uz povjerenje i ubjeđenje da može biti bolje, I bivalo je!

Šta je Multipla skleroza?

Multipla skleroza (MS) je hronična autoimuna bolest centralnog nervnog sistema, koja uzrokuje različite stepene invaliditeta. Ne postoji lijek koji će da izliječi multiplu sklerozu. Međutim, savremena terapija može pomoći u bržem oporavku od napada bolesti (relapsi, šubovi), i može modifikovati (promjeniti) tok bolesti.

Patofiziološki mehanizam oboljenja

U MS, imunološki sistem napada zaštitni omotač (mijelin) koji pokriva nervna vlakna i uzrokuje probleme u prenošenju impulsa između mozga i ostatka našeg tijela. Napredovanjem, bolest može uzrokovati trajno oštećenje ili propadanje živaca.

 

Faktori rizika

Za nastanak Multiple skleroze faktori rizika su dob (počinje od 16 i 55-te g), pol - žene imaju 2 do 3 puta veći rizik, postojanje oboljelih u porodici (roditelji, braća, sestre), ranije infekcije virusima. Češće oboljevaju bijeli ljudi sjeverno evropskog porijekla i stanovnici sjeverne Evrope, Kanade, Sad-a, Novog Zelanda, Australije. Nizak nivo vitamina D i pušenje cigareta su faktori koji utiču na pojavu i lošiji tok Multiple skleroze. 

 

Klinička slika

Znaci i simptomi MS-a jako se razlikuju od jednog do drugog pacijenta i zavise od stepena oštećenja nervnih vlakana i od toga koji su dijelovi centralnog nervnog sistema pogođeni. Neki mogu imati duge periode bez ikakvih novih simptoma, dok drugi sa teškom MS mogu izgubiti sposobnost samostalnog hodanja ili hoda uopšte.

Znak MS-a može biti slabost vida, pareze i paralize (djelimične ili potpune oduzetosti), spazam (ukočenost), otežan hod, problemi sa koordinacijom.  Može se javiti tremor, nestabilan hod, izmijenjen senzibilitet, vrtoglavice. Uz to mogu se javiti duple slike, nerazgovjetan govor, umor, glavobolja, trigeminalna neuralgija i druge tegobe.

 

Tok bolesti

 

Multipla skleroza se ispoljava u više kliničkih oblika:

-          relapsno-remitentna (RRMS)

-          sekundarno progresivna (SPMS)

-          primarno progresivna (PPMS)

 

Većina ljudi sa multiplom sklrozom (oko 80-85%) ima relpsno-remitentni (RRMS) tok bolesti, što znači da se javljaju pogoršanja (relapsi, šubovi) bolesti bilo kao pojava novih simptoma ili javljanje ranije postojećih koji se razvijaju danima ili sedmicama, poslije čega sledi djelimično ili potpuno smirivanje tegoba bilo spontano, bilo uz terapiju. Miran period može trajati mjesecima, čak i godinama. Povišena tjelesna temperatura može pogoršati simptome multiple skleroze.

Sekundarno-progresivna MS (SPMS) se kod oko 50% ljudi sa RRMS-om razvija poslije 10-20 godina od početka bolesti, a predstavlja stabilno napredovanje simptoma, sa ili bez razdoblja remisije.

Kod nekih osoba sa multiplom sklerozom tok bolesti je od početka sa postepenim napredovanjem bez poboljšanja, što je poznato kao primarno progresivna multipla skleroza (PPMS).

 

Prije pojave imunomodulatorne terapije (IMT) kod oko 50% bolesnika s RRMS-om u roku od 10 godina razvijala se SPMS. Primjena IMT promijenila je klinički tok MS-a. Danas lijekovi mogu usporiti napredovanje bolesti i odoložiti prelaz u sekundarno-progresivni oblik.

 

Zašto je ovo oboljenje važno rano prepoznati?

Zato, što pogađa često osobe od 18-40 godine života koje su u svim aspektima životnog uspona: školovanje, profesionalno profilisanje i napredovanje, stvaranje porodice, finansijsko konsolidovanje i zato što ih u svemu navedenom ometa multipla skleroza.

Eksperti iz oblasti multiple skleroze iz 19 zemalja postigli su konsenzus o usvajanju terapijskih strategija koje imaju za cilj maksimalno očuvanje zdravlja mozga kod svake osobe sa multiplom sklerozom i te strategije su apsolutno prihvaćene i za naše pacijente.

To znači: rano upućivanje i rana dijagnoza, rano uključivanje terapije, praćenje, brzo reagovanje u slučaju aktiviraja bolesti, dostupnost IMT (imunomodulatorne terapije), savjeti za svakodnevni život.

Kakav je put pacijenta kada njegov ljekar posumnja na multiplu sklerozu?

Ljekar upućuje pacijenta neurologu.  Prepreke i kašnjenja nastaju ako pacijent odlaže da se javi svom doktoru, ili ako ljekar u primarnoj zdravstvenu zaštiti eventualno ne prepozna simptomatologiju.

Dijagnoza

Dijagnoza MS-a se postavlja: na osnovu anamneze, neurološkog pregleda, snimanja mozga i kičmene moždine magnetnom rezonancom, ispitivanjem likvora. Za ispitivanje likvora potrebno je uraditi lumbalnu punkciju, koje se ne treba plašiti jer se radi o jednom bezopasnom ubodu igle. Dodatno je potrebno uraditi  imunološke pretrage, određivanje nivoa Vit B12, Vit D, ACE (angiotenziin konvertujući enzim), testove na boreliju, anti MOG at, Aquaporin 4 at.  Uz ovakve preglede neurolog će biti u mogućnosti da kaže da li se radi o multiploj sklerozi ili ne.

Liječenje

Liječenje multiple skleroze je složeno. U prvom redu potreban je pristup svakom pojedincu ponaosob sagledavajući početni klinički nalaz i stil života. Terapiju je potrebno usmejriti na nekoliko aspekata bolesti što podrazumieva:

1. liječenje pogoršanja (relapsa),

2. hroničnu terapiju usmjerenu na promjenu toka bolesti, tj. spriječavanje relapse i napredovanja oboljenja (imunomodulatornu terapiju), kao i

3. simptomatsku terapiju, tj. terapiju usmjerenu na poboljšanje kvaliteta života.

Odluka o terapiji (IMT- imunomodulatorna terapija) za usporavanje i mijenjanje nepovoljnog toka bolesti donosi se konzilijarno.  U poslednjih dvadesetak godina dostupna je široka paleta imunomodulatornih lijekova. Imunomodulatorna terapija obuhvata ljekove umjerene i visoke efikasnosti. Tradicionalni eskalacioni pristup liječenju podrazumijeva započinjanje terapije sa manje efikasnim, ali potencijalno bezbjednijim ljekovima sa kojima imamo više iskustva, a potom prelazak na visokoefikasnu terapiju za one pacijente koji pokazuju kontinuiranu aktivnost bolesti ili visoko aktivnu bolest. Međutim, rastući broj dokaza posljednjih godina pokazuje da je rano liječenje visokoefikasnom terapijom uspješnije u preveniranju progresije onesposobljenosti i gubitka funkicija kod MS pacijenata i to je pristup ka kome težimo. 

Imunomodulatornu terapiju treba započeti odmah nakon postavljanja dijagnoze MS (naročito relapsno-remitentne forme) ili kod pacijenata sa klinički ili radiološki izolovanim sindromom koji su pod velikim rizikom od progresije do MS.

Liječenje MS je najefikasnije kod pacijenata sa relapsno-remitentnom formom, kod kojih ljekovi mogu spriječiti relapse i odložiti progresiju bolesti.

Kod nas se praktično cijeli postupak završi za manje od mjesec dana, često za manje od 10 dana što je jako brzo i na korist pacijenta kome se terapija uključuje na vrijeme.

Veoma je važno pacijentu na startu objasni zašto biramo baš taj lijek, šta očekujemo pozitivno a koji su neželjeni efekti terapije, koje analize i koliko često je potrebno raditi tokom liječenja.

Liječenje pogoršanja se najbolje postiže visokoim dozama kortikosteroida u trajanju od 3 do 5 dana (takozvana pulsna terapija 1000mg do 2000mg metilprednizolona u infuziji dnevno).

 

Simptomatska terapija u MS obuhvata: terapiju bola (analgetici, akupunktura), fizikalnu terapiju, liječenje depresije, anksioznosti, terapiju zamora, spasticiteta, teškoća sa kontrolom sfinktera. Uz sve to potrebno je prilagoditi ishranu, takozvani mediteranski tip ishrane, primjena vitamina D.

Iako se uzrok MS-a još uvijek ne zna, u dijagnozi i liječenju postignut je veliki napredak u ovom vijeku. Za mlade ljude dijagnoza MS-a ne mora nužno značiti lošu prognozu. Mlade žene se mogu ostvariti kao majke, bolesnici mogu raditi svoj posao. To je bolest kod koje kvalitet života ne mora biti narušen. Isto tako je bolest gdje je dugoročna saradnja sa svojim neurologom neophodna.

 

M-ME-00000263